• Početna
  • O Meni
  • Radovi
    • Slike
      • Kino Oko 2020
      • Paralelna Realnost 2015-2017
      • Kretati se mora 2009-2015
      • Dnevnik Kretanja 2003-2009
      • Mexico 2001-2003
      • Podvodne i post apokaliptična melanholija 2007-
    • Crteži
      • Portreti BW
      • Portreti Color
      • Aktovi
      • Gender Studies
      • Mexico
      • Vedute
    • Ogledala
    • Multimedia
      • Super Heroine 2012
      • Metamorfoze
        • Video
        • Crtezi
        • Terakote
        • Fotografija ‘alter ego’
  • Press
  • Kontakt

Super heroina

Work in progress tri umetnice, Sanje Latinovic, Jelene Jelače i Ane Jankovic, Super heroina, u svojoj prvoj fazi sastoji se iz tri dela. Polazište ovog rada je skulptura , načinjena uzimanjem otisaka u gipsu, različitih delova tela sedam žena, spojenih u jedno telo- skulpturu. Ova skulptura predstavlja osnovu istraživanja, potragu za ženskim subjektivitetom ili načinima na koje je moguće zaći u divlju zonu, zonu u kojoj telo izlazi van okvira diskurzivnog mišljenja. Drugi deo rada, u ovoj svojoj uvodnoj prezentaciji, tematizuje percepciju i načine sagledavanja zasebnih delova tela (lice, vrat, grudi, ruke, noge, stopala) putem videa u kome žene koje su dale delove tela za izgradnju skulpture, govore o tim svojim delovima, načinima na koje ih opažaju/doživljavaju one i drugi, načinima na koje ih koriste, kao i o tome kako zamisljaju Super heroinu. Treći deo rada je serija fotografija žene u privatnosti njenog doma, u domaćinstvu.

Fotografije i video potvrđuju i kritički mapiraju mizoginu moć patrijarhata. Ma koliko anahrono zvučao zahtev da žena treba da u kući bude domaćica, na ulici dama, a u krevetu kurva, ovaj mit nastavlja da se iznova i iznova reprodukuje, a u tome podjednako učestvuju i muškarci i žene. U video radu ovo postaje vidljivo po načinu na koji sagovornice introjektuju spolja dobijenu informaciju o tome da su odredjeni delovi njihovih tela lepi (i da je to važno) i kao takvi pogodni za isticanje i privlačenje pažnje. Nema otklona prema socio- kulturnim datostima, one ostaju upisane u žensko telo materijalizujući ih i stavljajući još jedan pečat na uspostavljene društvene odnose. I mada izgleda kao da se radi o individualnim projektima označavanja, ili upotrebi ženske moći, ove strategije korišćenja tela teže unifikaciji, pronalaženju univerzalnog modela lepote i identiteta propisanog falocentričnom kulturom i preživljavanju unutar nje.

Na fotografijama vidimo takoreći idealizovane scene doma u kome žena obavlja jedan posao za drugim i ispunjava svoje rodne uloge. Ovi prizori deluju estetizovano, kao romantizovane verzije stvarnosti, kao da je seting namešten radi fotografisanja, a ustvari je u postojeći enterijer-domaćinstvo samo umetnuta Super heroina. Naša junakinja sa fotografija je multitasking, ona kuva, hrani, neguje, posprema, pa čak ume i “da popravlja po kući” i naizgled, sve to radi sa lakoćom. Povrh svega, ona je i lepa. Vidljiv je i način na koji se u savremenom društvu proširuje i komplikuje spektar poslova i zahteva koji padaju na ženu. Ona je i menadžer kuće, potpora svakom članu porodice, zadužena je i za uređenje kuće, njeno vreme je tuđe vreme i iz statusa domaćice izlazi samo kao majka i supruga.

Sama skulptura Super heroina, simboliše potragu, postavlja i otvara pitanja. Stvorena od više delova različitih tela kao i Frankenštajn, autorke Meri Šeli i Super heroina je u potrazi za prometejskim prekoračenjem granice. Da li je moguće skidati sloj po sloj kulturnih naslaga nataloženih na telo i osloboditi ga kolonizatorskih naslaga patrijarhata? Da li je moguće stvoriti novo telo i kako misliti telo van falocentricnog jezika, ako “telo ne može biti mišljeno iz područja kulture.” Da li Super heroina, u ovoj etapi njene reprezentacije može da se posmatra kao tabula rasa, materijalna baza za upisivanje novih značenja? Da li je ona već konstituisana na način da ima i pol i rod, ili je možemo sagledavati van ovih kategorija? Budući da je imenovana u ženskom rodu, da li će se u procesu subjektivacije u nastavku ovog work in progress, umetnice poigravati sa fleksibilnošću roda i mnoštvom njegovih oblika, na tragu zalaganja za ideju da tek treba da se obrazuje ženska subjektivnost i da su žene te koje treba da je oblikuju? Koju vrstu subverzije će ponuditi umetnice, posredstvom Super heroine, ako se složimo, prema tezi Džudit Batler, da rod dolazi još pre pola i da je rod performativan, u neprekidnoj proizvodnji i obnavljanju sebe. Moguća divlja zona možda se nalazi u rekontekstualizaji fluidne kategorije roda, pronalaženjem mesta diskontinuiteta i/ili parodiranjem rodnih performativa kako nam obećava Super heroina.

Olja Nikolić Kia   Fotograije izložbe:

1a.jpg
2.jpg
3.jpg
9.jpg
66504.jpg
201435.jpg
263842.jpg

384065.jpg
485804.jpg
533750.jpg
601564.jpg
sarajevo-heroina-391.jpg
sarajevo-heroina-399.jpg
sarajevo-heroina-405.jpg

sarajevo-heroina-418.jpg
Fotografije, Superheroina u domaćinstvu
DSC_0743.jpg
DSC_0791.jpg
DSC_0813.jpg
DSC_0896.jpg
DSC_0940.jpg
DSC_0973a.jpg
DSC_0997.jpg



© 2015 Jelena Jelača. All Rights Reserved. | Izrada sajta i seo optimizacija, Geos Media.